Jednom davno, u vrijeme koje za ovu priču i nije tako bitno, u podnožju jedne od sedam gora, i to istih onih sedam gora o kojima se priča na početku svake bajke o kraljevstvima i kraljevnama, postojala je jedna ne tako obična šuma, i u njoj jedno, ne tako obično drvo. Pa iako to drvo nije davalo nikakav osobito čaroban plod, a krošnja mu nije parala oblake kao drugim stablima koja su rasla u blizini, stvarala je dom mnogim šumskim bićima, toliko čarobnima da im je potrebno posvetiti posebnu priču. Ovo je priča o jednoj vjeverici, jednoj sovi, jednom djetliću, šačici mrava, i svim drugim stanovnicima šume koji su imali kasnije koristi od onoga što se kasnije dogodilo...

Budući da je sova imala uho za te stvari, odluči se pritužiti sovi, koja je živjela na istom stablu. Crvenija no inače, od ljutnje valjda, vjeverica reče- susjeda draga, moram ti se potužiti...Ja ovo ne mogu više podnjeti, onaj djetlić je prešao sve granice! Pogledaj, zbog nedostatka sna ni moje krzno više nije onako sjajno kao prije.

– Primjetih tvoje muke. – odvrati mirno, onako, iz polusna, od noćnog lova već izmorena sova – Ali, dobro da si se potužila baš meni. Mislim da ti mogu pomoći... – reče nekako važno. – Načuh noćas duboko u šumi salvu pohvala jednom mravojedu što je naišao na stablo koje je bilo toliko prekriveno mravima, baš poput okova.

Daklem, ako za jutra pohvalim tog mravojeda pred djetlićem, možda taj djetlić odleti potražiti to drvo. A kada ga pronađe – reče sova tihim šapatom – možda tamo i ostane. A to znači da tvoj problem... više neće biti problem! –Sova zatim sklopi oči, još jednom zakrene glavom i utone u dubok san.

I zaista, sutra dan bi tako: Čuvši priču o mravljem „eldoradu“, djetlić odleti, pronađe svoju sreću i nikada se više ne vrati; vjeveričino jutarnje snivanje postane mnogo mirnije i ljepše, a krzno sjajnije i čvršće; sova postane hvaljena po svojoj vrloj mudrosti, te naširoko poznata, ne samo u svojoj, nego i u svim drugim šumama koje rastu u sjeni jedne od sedam gora iz priča o kraljevinama i kraljevnama. Ali...To su neke druge priče... Ovo je priča o tome kako pritužbe i pohvale mogu same po sebi riješiti problem. Treba se samo potužiti i pohvaliti pravoj osobi.